Temeljno pravilo obraćanja govori da svaku nepoznatu punoljetnu osobu treba u svim situacijama oslovljavati sa „vi“.
Osobe koje su zajedno odrasle, školovale se i slično, obraćaju se jedno drugome sa „ti“. Isto vrijedi kad se djeca obraćaju roditeljima, za obraćanje među rođacima i sl., iako se ponegdje kod nas (naročito u Dalmaciji, Slavoniji ili Zagorju) zadržao običaj da se djeca obraćaju roditeljima sa „vi“, a ponegdje čak i s „oni“.
Pristojnost nalaže da promjenu s „vi“ na „ti“ uvijek predloži starija osoba. Također, ženske osobe uvijek imaju tu povlasticu, osim ako se ne radi o osjetnoj razlici u godinama. Pristojnost nalaže da se osoba koja je prihvatila prijelaz zahvali osobi koja je to predložila.
Mnogi ljudi misle da će obraćanjem s „ti“ ostvariti lakšu komunikaciju, stvoriti opuštenu atmosferu ili pokazati naklonost prema drugoj osobi, no to uglavnom nije točno. Takvo će oslovljavanje, uza sve dobre namjere, ipak najčešće stvoriti neugodan osjećaj u drugoj osobi, izazvat će uvrijeđenost, a nerijetko se može protumačiti i kao prepotencija, iskazivanje superiornosti i slično.
Bez obzira na to što se danas vrlo brzo i bez opsežnih priprema prelazi s „vi“ na „ti“, a naročito to uspijeva mladima, ipak nije uljudno odmah se obratiti s „ti“, čak ni kad se radi o vrlo mladim ljudima. Dečki, uljudno je početi obraćanje s „vi“, a svaka moderna djevojka sigurno će ubrzo predložiti da je oslovljavate s „ti“.
U svakodnevnoj situaciji svaku nepoznatu osobu potrebno je oslovljavati s: „gospođo“, „gospodine“, „gospođice“ ili „mladi gospodine“.
Kad znamo profesiju osobe, a nismo se s njom upoznali, možemo joj se obratiti i dodavanjem titule. Primjerice: „gospođo profesorice“ ili „gospodine doktore“.
Ako već duže poznajete osobu s kojom ste još uvijek na „vi“, možete joj se obratiti i samo imenom, međutim, jedino na njezin prijedlog. Primjerice: „Miroslave, kako napreduje vaša nova knjiga?“ – iako se osobi obraćate samo imenom, u daljnjem razgovoru ipak ostajete na „vi“.
