KNJIŽEVNA VEČER S PAVLOM PAVLIČIĆEM JE OTKAZANA ZBOG BOLESTI

ponedjeljak, 21. 11. 2022. u 19:00 h
Kulturni centar Gozdenica

Akademik Pavao Pavličić, književnik, književni znanstvenik, prevoditelj i scenarist, istaknut po pisanju romana za djecu i odrasle, u književnoj će večeri razgovarati s publikom i učenicima OŠ A.G. Matoša te otkriti tajne svog spisateljskog umijeća.
Pavao Pavličić studij komparativne književnosti i talijanskog jezika završio je 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1974. i doktorirao temom iz područja metrike. Od 1970. zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost, gdje je redoviti profesor. Od 1997. godine redoviti je član HAZU. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo za 2015.
Pavličić je u književnost ušao s naraštajem nazvanim hrvatskim borgesovcima. Naslovna priča prve knjige kratkih proza Lađa od vode (1972.) može se pročitati i kao programski tekst cijeloga naraštaja. U kratkim pričama Dobri duh Zagreba (1976.) donekle je napustio fantastični model i otkrio zanimanje za kriminalistički žanr. Književna ga je kritika od tada počela doživljavati isključivo kao pisca kriminalističkih romana, premda se iz Pavličićeva bogatoga proznog opusa, što ga čini devedesetak naslova, može izdvojiti tek manji broj romana napisanih u tom modelu.
U svim ostalim romanima, od Večernjeg akta (1981.) do Muzeja revolucije (2013.), Pavličić prepleće nekoliko sekundarnih žanrova. Neovisno o prevladavajućoj žanrovskoj jezgri pojedine njegove proze, uvijek je vidljiva autorova briga za čitatelja. Ona je posebno tematizirana u knjizi Rukoljub (1995.), pismima upućenima slavnim ženama iz kulturnog života ili junakinjama poznatih književnih djela. Pavličić kroz svoju zanimljivu priču redovito progovara o velikim književnim temama: pitanju umjetničke originalnosti i autorstva (Večernji akt), pitanju odnosa umjetnosti i zbilje (Krasopis, 1987.; Koraljna vrata, 1990.; Pokora, 1998.), dobra i zla (Koraljna vrata, Škola pisanja, 1994.), umjetnosti i smrti (Diksilend, 1995.) te zaborava i pamćenja (Nevidljivo pismo, 1993.; Zaborav, 1996.). U 1990-ima Pavličić je u svoje pismo uveo i snažnije autobiografske trenutke.

U nekim je fazama Pavličićev pripovjedački rad bio tijesno povezan s njegovim znanstvenim istraživanjima pojedinih književnih žanrova (Sve što znam o krimiću, 1990.). Isti tematski krug najsnažnije je do izražaja došao u romanu Koraljna vrata, napisanome u vrijeme kada se intenzivno bavio proučavanjem Gundulićeva Osmana. Knjige s područja znanosti o književnosti pokrivaju tri područja: književnu genologiju, stariju hrvatsku književnost i metričku problematiku.
Pavličić je i autor nekoliko vrlo zapaženih knjiga feljtona te romana za djecu. Istaknuo se i kao filmski scenarist, prilagođavajući vlastita djela ili pišući originalne scenarije. Uglavnom je surađivao sa Z. Tadićem tvoreći jedinstveni redateljsko-scenaristički „tandem” u hrvatskom filmu (Ritam zločina, 1981.; Treći ključ, 1983.; San o ruži, 1986.; Orao, 1990.; Treća žena, 1997.).
Radnja njegovog najnovijeg romana Klub čitatelja događa se u Domu za starije u zagrebačkom Trnju gdje se nižu neobični događaji fantastične naravi. Taj niz nesvakidašnjih slučajeva koji unose nemir u uhodane živote stanovnika doma i njihovih posjetitelja, otvorit će prostor za raspravu o puno složenijim temama: o ukusu, lijepom i ružnom, visokom i trivijalnom u jeziku, književnosti, slikarstvu, glazbi.
Ne propustite priliku da saznate više o najproduktivnijem i najčitanijem hrvatskom živućem književniku te mu i vi postavite neko pitanje.
Ulaz je besplatan.