Centar za kulturu grada Novalje
Vjeropoj Rijeci

Razgovor u povodu Vjeropoj Riječi

Fra Bernardin (Robert) Škunca //
roman esej o fra Bonaventuri Dudi

Održano 16. 12. 2019. u organizaciji Gradske knjižnica Novalja

U ponedjeljak, 16. prosinca 2019., u 19:00 sati, u Gradskoj knjižnici Novalja održan je, kako su voditelj i autor nazvali ovu manifestaciju, „razgovor u povodu“. Riječ je o predstavljanju knjige Vjeropoj Riječi fra Bernardina (Roberta) Škunce. Zapravo ovo predstavljanje nije bilo onakvo na koje smo obično navikli.

Voditelj susreta don Anton Šuljić, nakon uvodnog osvrta o autoru knjige fra Bernardinu Škunci u kojem je istaknuo njegovu spisateljsku darovitost i plodnost u posljednjim desetljećima, posebice kad je riječ o romanima o sv. Franji i franjevaštvu, za koje je dobio i značajne nagrade kao što je nagrada Matice hrvatske August Šenoa – a u čemu je na hrvatskome jeziku napisao najljepše stranice – nastavio je razgovor s autorom o fra Bonaventuri Dudi i o samoj knjizi. Dotaknuli su se tema i događaja koje susrećemo u knjizi, ali i niza drugih teoloških i životnih pitanja. Bio je to izuzetno zanimljiv razgovor u koji su se dijelom uključivali i posjetitelji, a pri čemu se mogla osjetiti fra Bernardinova erudicija, široko zanimanje za duhovnu, kulturnu i intelektualnu baštinu koja se nudi iz svetačkih značajeva, no jednako je tako ukazao na vrednote koje proistječu iz duhovnih zbilja te se danas oko njih valja potruditi kako bismo sačuvali identitet. Čitav se susret odvijao uz glazbenu pratnju „pivača nakanat“, klape Čeprlji i crkvenog zbora što je dodatno oduševilo je publiku.

Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći

Knjiga Vjeropoj Riječi objavljena je u izdanju Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda i Kršćanske sadašnjosti. U središtu zanimanja joj je lik i djelo fra Bonaventure Dude kojega autor susreće svojim krsnim imenom – Robert, odnosno fra Robert. Podijeljena je u osam dijelova, a riječ je o romanu-eseju u kojem glavni lik – autor, vraćajući se sa sprovoda fra Bonaventure Dude u misli doziva zajedničke proživljene trenutke i razmišlja o značaju fra Bonaventure.

Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći
Vjeropoj Rijeći

Don Anton Šuljić:
Do sad nepoznatom nam formom, podnaslovljenom roman esej, fra Bernardin je ispisao jedinstveni, kako ga on sam naslovljuje, duhovni croquis o fra Bonaventuri Dudi. A da je riječ o zaista jedinstvenoj knjizi jasno je već i iz naslova u kojem autor neologizmom vjeropoj jasno naznačuje o čemu će biti riječ – o pjevanju vjere onako kako je to među nama živio i posvjedočio taj Franjin manji brat, začuđenik i zanesenik, pjevač koji je Riječi posvetio život, znanstvenik, prevoditelj Biblije i još posebnije Novog zavjeta, čuveni propovjednik, ljubitelj lijepog i pobliže poetskog tkiva, teolog i učitelj, obični fratar i neponovljiv samozatajnik – fra Bonaventura Duda.

Roman esej nastaje na putu sa zagrebačkog Mirogoja gdje se fra Robert – ovdje autor koristi svoje krsno ime – s tisućama vjernika i poštovatelja oprašta od fra Bonaventure i duljim putem, da ga nitko ne ometa, hodajući preko Srebrnjaka pa sve okolo do Kaptola, u nečem što bi se moglo nazvati hodočašćem sjećanja, prebire po značaju fra Bonaventure Dude. Pišući neku vrstu duhovne kronike, koristeći se formom dijaloga i biografskih reminiscencija, poslanih mu pisama i vlastitih zabilješki, autor iznosi najvažnije detalja iz fra Bonaventurina života, propituje o stvarnostima koje su se dogodile i stupa s njime u razgovor, ulazi u njegovu osebujnu ljudsku i fratarsku stvarnost pri čemu čitateljima prenosi vlastita zapažanja, poruke i pouke koje slijede iz fra Bonaventurine duhovne ostavštine stavljajući ih u usta njemu samome.

Razgovorna forma toga svojevrsnog predstavljanja pokazala je da knjiga daje mnogo poticaja za duhovni i intelektualni rast svima, budući da je riječ o čovjeku koji je bio veliki znanstvenik, duhovni velikan, prevoditelj Biblije, pjesnik i znanstvenik. Tijekom razgovora pročitan je i kraći odlomak iz knjige, a nazočni su na kraju mogli nabaviti knjigu uz uobičajeni promotivni popust. Sve u svemu bila je to lijepa večer u kojem je osobito lijepo bilo vidjeti fra Bernardina kako se dobro osjeća u svojoj Novalji, što je na koncu i potvrdio svojevrsnim esejom u eseju kad je naizust, poput kakve pjesme, izgovarao novaljske lokalitete i nabrajao nazive, delicije i rijetke, možda već i zaboravljene novaljske riječi.

Add comment

Most discussed