Trg Alojzija Stepinca, 17. srpnja – 23. srpnja
19:30-23:00
Mario Dabo rođen je 1965. godine u Pagu. Djetinjstvo i mladost proveo je u Novalji, gdje je još kao dječak amaterski počeo slikati, no životni put i relativno zadane okolnosti vodile su ga prema kulinarstvu. Postao je vrstan kuhar u prestižnim zagrebačkim i inozemnim restoranima. Upravo za boravka u Njemačkoj, u svojoj dvadeset i petoj godini, Dabo počinje intenzivnije slikati. U međuvremenu objavljuje pjesme na standardnom jeziku i na čakavštini. Svojoj prvoj ljubavi – slikarstvu intenzivno se vraća u pedesetoj godini. Tada se upisuje na Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn – Studio Tanay na kojem pohađa smjer crtanja i slikanja. Studij slikarstva nastavlja u suradnji s prof. Danielom Pal Bučan. Do sada je imao dvije samostalne izložbe: u knjižnici u Prečkom u Zagrebu (2015.) i u hotelu „Boškinac“ u Novalji (2017.) te jednu skupnu izložbu u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu (2015.). U svojim radovima koristi se olovkom, ugljenom, akvarelom i akrilikom, a zanimanje za apstrakciju sve ga više privlači kiparstvu.
Mario Dabo živi i radi u Zagrebu.
Svijetle točke sjećanja
Slike iz ovog ciklusa nastale u protekle dvije godine bitno se razlikuju od prethodnih. Nastavljajući na temeljnoj čvrstoći crteža, Dabo na isti način udahnjuje život cvijeću u vazi, kao što i krajolike djetinjstva vraća u prvotno, nevino iskustvo opažaja. I kad miruju, boje su u stalnom pokretu, zato se gubi nepromjenjivost oblika i prostora dajući mrtvoj prirodi ili napuštenim krajolicima onaj drugačiji pristup životu kojeg se, uvjetno rečeno, „srče na slamku“. Na trenutke, u svijetlim točkama sjećanja prepoznajemo detalje stvarnosti, a onda neočekivana boja ili oblik iskaču iz svog gabarita, tvoreći čist i slobodan preobražaj unutarnjeg svijeta. Viđeno se upućuje prema unutrašnjosti između kratkih rezova oblika i slučajnosti boja, gdje se začinje igra, novi pogled na oazu mirovanja, koja ničim nije uvjetovana.
