Gradski muzej Novalja ove je godine obogaćen još jednim novim vrijednim i rijetkim kamenim spomenikom, koji će ući u stalni postav Muzeja. Riječ je o mjernom stolu, kamenom paralelopipedu dugačkom 2,22 m, širokom 0,70 m i visokom 0,59 m, koji se nalazio na plaži u Caski, jednim dijelom ukopan u morski žal.
Na postojanje mjernog stola prvi je upozorio arheolog Piero Sticotti (Vodnjan, 4.IV.1870. – Trst, 30.VII.1953.) još 1940. godine. Svih godina, a ne zna se koliko se vremena tamo nalazio, stol je bio izložen udarima morskih valova i eroziji.
U tijeku izvođenja zemljanih radova u projektu aglomeracije, mjerni stol je izvađen te dopremljen u Gradski muzej, gdje će se provesti postupak konzervacije i restauracije.
Mjerni stolovi (mensae ponderariae) imali su zadaću omogućiti i kupcima i trgovcima provjeru ispravnosti mjera, odnosno utvrditi odgovaraju li korištene mjere službenim standardima rimske države.
Bili su smješteni u središtima rimskih i grčkih gradova, obično na forumu ili nekom drugom javnom mjestu. Forum je bio srce rimskoga grada: glavni gradski trg na kojem se i oko kojeg se odvijao gotovo sav javni, vjerski i ekonomski život zajednice. Ondje se sastajalo, družilo, raspravljalo, rješavalo pravne nesuglasice, skupljalo političke glasove, trgovalo… Trgovanje je bilo jedna od važnijih djelatnosti te stoga ne čuditi da je često upravo na forumu ili u njegovoj neposrednoj blizini bilo mjesto na kojem se nalazio službeni mjerni stol – mensa ponderaria.
Mjerni stol dopremljen iz Caske na donjoj strani ima tri rupe, a na gornjoj plohi četiri ljevkaste udubine u koje su se umetale metalne mjere za zapreminu tekućine ili sipke robe. Zbog toga su udubine bile probušene pri dnu, kako bi se nakon provjere količine, roba mogla preliti ili presipati u drugi prenosivi spremnik.
Točno vrijeme nastanka stola za sada još nije utvrđeno. Kada se nakon stručne obrade utvrde dimenzije udubina, vjerujemo da će se moći izračunati za koje su rimske mjere bile namijenjene, a čak možda jesu li bile samo za tekućine (ulje, vino) ili i za sipku robu (žitarice, brašno, grahorice…), iako su, što je najvjerojatnije, bile univerzalne.
Mjerni stol se trenutno nalazi u dvorištu gradskog muzeja, potopljen u spremniku s vodom, gdje će se šest mjeseci provoditi postupak desalinizacije (odsoljavanja).
Nakon završetka postupka konzervacije, mjerni stol će široj javnosti biti predstavljen na prigodnoj izložbi, a potom će biti izložen kao dio stalnog postava arheološke zbirke Muzeja. Na taj način stalni postav Muzeja bit će obogaćen još jednim spomenikom od iznimne vrijednosti i značaja.