Trg Alojzija Stepinca
28. lipnja – 4. srpnja 2024. od 19:30 do 23:00
Otvorenje izložbe 28. lipnja u 21:00 sat
Nicole Lakota rođena je 1999. godine u Rijeci, a diplomirala je 2023. godine na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci, smjer likovne pedagogije i odsjek slikarstvo.
„Umjetnost je oduvijek bila dio mene, to je Božji dar rekla bih, talent koji namjeravam brusiti do kraja svog života. Slikam na slavu Božju, radosno i s puno ljubavi prema motivu. Vjera je moj pogon, ona mi daje snagu i kroz svoje radove želim evangelizirati, želim prenositi radosnu vijest drugima. Umjetnost me ispunjava mirom i ljubavi i tu radost želim prenjeti i na druge ljude. Mi smo na to i pozvani. Koristiti svoje talente i širiti radosnu vijest.“, navodi autorica.
Ovo je njena prva samostalna izložba pod nazivom „Budite kao djeca“. Motiv radova su djeca s duhovnim autoritetom. Motivi se poput glazbe nižu i nadovezuju iz slike u sliku. Ta kontinuiranost i kompleksan pristup tehnici daje slobodu da radovi posjeduju autentičnost i prepoznatljivost rukopisa. Pozadina je na svakom radu gradacija istih boja, kontrasta svjetla i tame koja je u skladu, a ne u sukobu.
„Mi smo narod kojeg vodi ljubav prema domovini i zajedništvo. Nebrojeno puta smo to pokazali svijetu, kroz sport, glazbu. U svojim radovima oslikala sam suptilno, Hrvatske simbole, našu šahovnicu i pleter. Nadu, ljubav i vjeru Hrvatskog naroda položila sam u nevine dječje ruke. Za vjeru je potrebno srce djeteta. Od nas se ne traži da budemo djetinjasti, već da imamo djetinju vjeru, potpuno povjerenje i predanje Bogu. Djeca su čistog srca, jednostavna, iskrena, izravna, radosna, puna elana i ljubavi. Dijete nam prilazi takvo kakvo je, bez mudrih riječi, bez ičega što bi nam moglo ponuditi osim sebe samoga. Prilazi nam u nevinosti i čistoći svog malenog, krhkog i siromašnog srca. Dijete se ne može pohvaliti velikim djelima ili zaslugama. Ona žive u sadašnjem trenutku, zaboravljajući na nebitno oko sebe, ništa ne mogu sama i ovisna su o drugima, sve primaju kao dar. I to je ono što me oduševljava kod njih. Slobodna su, nemaju straha pred nepoznatim, dok mi stariji često živimo u prošlosti ili budućnosti dopuštajući da milosni trenutak svakodnevno prolazi u brizi. Dječje srce je otvoreno i nevino. Ono je neprocjenjivi dar za svijet. Stoga je neizmjerno važno čuvati to maleno, krhko, tako Bogu milo srce koje je put prema nebu!“ – Nicole Lakota.